We live as we

..... dream alone!



03.11.2009.

Oktobar



Jos jedan oktobar privodi svoje dane kraju
Sarenim bojama farba nas grad
Rumeno lisce vjetar leprsa, s njim se poigrava
mekanu postelju za snijegove sprema
sto bez milosti nase stope ce da zbrisu
Ah sve te stope razigrane
kad sretni bili smo mi
i sva ta nasa vremena sretna
postaju strana cak i nama
i svaki nas korak ka sreci
u novu brigu nas povede
Te brige odraslih ljudi bez osmjeha
A tek juce djeca smo bili
Tako razigrani i sretni
Ah kako bole ta stara vremena
Zaboli svako sjecanje, svaka pomisao na njih
kako mi sve nedostaje...

I ove kise jesenje nisu kao nekad prije
Sad nekako tmurno liju
A oktobar kao oktobar lagano odlazi
Sarenom rukom nam mase
i skida kapu snijegu svom vjernom drugu
kao da kaze sve za tebe je spremno

Prokleta bila i ova ljepota jesenja
sto uvijek me lazno zavede,
mene sanjara
mene lutalicu
svaki put me ucini sretnim
pa mi dusu praznu ostavi, za mene zaboravi

evo i poslednja liska sa grane pada
mozda sa suzom cu da je ispratim
prokleti oktobar sto uopste oboi nas grad
i sve ove boje rumene...
kad na kraju ce da ih prekrije snijeg
inje i prasine, sto tugu nam uvijek donose.

22.10.2009.

Jebat ga

You know, i had dreams, its not like i was born numb.
I really did i had plans i had it all figured out.
I was going to do big things, it was going to be a challenge
I was destined to, or at least i thought i was
You know, I was going to make it big
Out of this world big, out of my skin big.

I was...

Than one day all of it came crashing down on me
That one day that made me open my eyes
that one fucking day that i realized
People with dreams are not meant to,
realize those dreams,
people with dreams usually dont have the means
People like me can only dream.
Than i came to realize,
What of it, whats it all mean
Why even have the dreams
Why even dream

It is easier to just become numb
live through this life, struggle, fight
forget the dreams, they're not important
they wont be realized
just accept the facts, forget the feelings
forget all the happiness, for it doesn't exist for us.

I was going to do great things, but not anymore...

14.10.2009.

I opet Sranja

Eh gle cuda, do samo prije neki dan sam se kleo u tebe,
do samo prije neki dan sam te kovao u zvijezde
do samo prije neki dan sam mislio da si kraljica
do samo prije neki dan sam mislio da si nenadmasiva

i vidi cuda danas
danas se sve promjenilo
danas su se sve rijeci istopile
danas je bas sve nestalo

Ti vise nisi ta najjaca
Ti vise nisi ta djevojka, to je bila samo sjenka
To su bila samo moja pusta razmisljanja
To je bilo ono nesto Veliko
Sto sam samo ja o tebi mislio

Ti si samo jedna obicna djevojka
koja cak nema ni ono svoje ja
Ti si samo jedna od onih obicnih
Koje neznaju o sebi ni misliti
Ti si jedna od njih
Ti si jedna od njih
A ja sam te kovao u zvijezde
A ja sam te zamisljao vecu od svemira
Toliko si u meni napravila nemira
a ti si samo jedna obicna djevojka
Koja nema cak ni svoje JA

Ti vise nisi ta Najjaca
Ti vise nisi ta djevojka
To je bila samo jedna predstava
Koju si vjesto igrala
To je bilo nesto veliko
To je bilo samo ono sto sam ja mislio

Ti nisi vise ta djevojka
Ti si sad nesto sto prezirem ja
Ti si postala kalup nesrece
Ti si ostala kalup tih kao ti
Ti ces takva uvijek i ostati
jer ti nemas ono svoje JA
Izgleda ga nikad nisi ni imala.

13.10.2009.

Jos jedna Rijec o Vremenu

Noc, hladno je,
tamo u daljini cuju se vjetrovi
Pricaju duge price izmedju sebe
Dok putuju daleke pute...
Sjedim tu pored prozora
Slusajuci te price o pustolovinama
Gore daleko se mjesec skrasio na nebu
sa nekom lakocom posmatra sve nas dole
kao da se ponekad i nasmjesi...
A ja?
Po koju sekundu utonem u san
sanjam kako samo gore daleko s njim
posmatram sve to sto se dogadja
bez ijedne brige, bez imalo tuge i boli
i vidim taj prozor i vidim sebe
Eh kako to vrijeme brzo prolazi,
do prije neki dan klinac sam bio
bez tih velikih misli, sa velikim osmjehom
A vidi me veceras,
Vrijeme je ucinilo svoje
i to vrijeme uvijek se njega nekako dotaknem
uvijek se u pogresan cas zaljubim
uvijek u pogresan cas napravim velike korake
koi me samo nazad vrate
da bih opet mogao da koracam
u stopu sa tugom i bolom
u stopu sam sa sobom
u stopu sa vremenom
Ah to vrijeme te sekunde ti sati
ti dani mjeseci i godine
izgleda mi nikad prijatelj bili nisu
izgleda uvijek protiv mene rade

I onda ponovo sletim dole
glasni govor razigranih vjetrova
mi otvori oci...
I opet sam u hladnoj noci
posmatram mjesec kako se smjesi
bez ijedne brige bez imalo boli
posmatra nas tako nebitne
tako malene, tuzne i ostavljene
dok kazaljke na satu koracaju
one ne mare za sve to..
one kroce tamo gdje neko drugi ce da ih prati
one kroce tamo nekog drugog u stopu da prate
one kroce tamo odakle nemogu da se vrate....

13.10.2009.

Otrov

Even when i'm gone i'll carry on
I can't just rest in peace,
My soul is disturbed
I'ts shattered to pieces
You can lay my corpses to rest
My soul is going to stay behind
It will rip out of my chest,
to wonder the earth, stay on the quest,
For the life i lived wasn't my own
I didn't lead i followed the rest

Ja pratio sam copor kojeg vodise slijepi
Ja zivio sam zivot kako su oni htjeli
Sva ta lazna obecanja, pokloni lijepi
Svi ti lazni putevi daleko su me odveli.
Odjednom su svi putevi stali
ljudi su postali zli, slijepo zavedeni
tako daleko od svega bili su sasvim mali
za svaki novi pohod previse zeleni

Even when i'm gone i'll carry on
I can't just rest in peace,
My soul is very disturbed
I'ts shattered to pieces
You can lay my corpses to rest
My soul is going to stay behind
It will rip out of my chest,
to wonder the earth, stay on the quest,
For the life i lived wasn't my own
I didn't lead i was lead, I followed the rest
Blinded by fals hopes, blinded by all the promises
I stayed the loyal follower, loyal soldier to the hurd
I followed the line drawn by my nemisis
I couldn't speak up, I wasnt being heard ...

11.12.2008.

Posljednje..

Ispijam ovu casu otrova
svaki gutljaj me sve vise razara
Svaka misao sve vise me potapa
vuce me k sebi, vuce sve dublje

Cemu, Cemu sve ovo vodi
cemu ove noci pijane
Cemu, cemu sve ovo vodi
Gdje me ovaj zivot odvede
Odavde vise nema povratka
Svi tragovi ka ovdje se gube

Odavde ka dalje putevi ne postoje
tu u jednom mjestu ukopan
tu bez igdje ikoga
Ovdje sam i ovdje umrijet cu
Konobar sipaj jos po jednu
ova bol ce valjda biti blaza
samo ako oci ne otvorim


Ova bol ce valjda biti manja
samo dok se dusa napije
svi ovi ljudi ce osmjehe imati
samo dok dusa malo vise popije
Sve cu ih sretne vidjeti

Njima cu posljednje rijeci izgovoriti
njima cu posljednje zbogom zboriti
Zato konobar sipaj jos jednu
Za ovu dusu propalu, ranjenu
Neka alkohol iz nje s osmjehom progovori

Neka se sreca prolije
Ja veceras odlazim vise me nece biti
neka drugi ce u moje ime piti
neka drugi ce umjesto mene nazdraviti
ja veceras cu posljednje zbogom izgovoriti
Zbog svih drugova zelim se nasmijati
radi njih cu osmjeh na lice staviti
zato konobar nemoj me zaliti
ja sa osmjehom zelim otici
Posljednji osmjeh cu ovdje ostaviti...

09.12.2008.

Zasto nevolim ljude...

Zasto nevolim ljude?
Mnogo je razloga da ih mozda nabrojati mogao nebih
Mada postoje oni malo veci i oni malo manji
Ustvari kad se sve sabere, sve je to isto
Sve su to ista govna, sve to tako lose smrdi,
Samo gdje uopste da pocnem tu listu bez kraja?
Da kazem da su to zivotinje, ne zelim da vrijedjam ta divna bica
Ljudi su mnogo okrutniji mnogo zlocestiji, mnogo odvratniji
O kako ih prezirem
Sve te dvolicne karikature sto tromo prolaze
Nacrtali su sebi osmjeh koi vristi, koi je tako odbojan
Koi tako realno izgleda,
A sve ga je teze prepoznati jer ga preuzimaju za svoj
I taj osmjeh koi se na licu izrezbari, tako lazan a tako stvaran
Ali ih opet sve polako prepoznam
Iza njih vriju demoni, zlocinci i nevini, sve u isto vrijeme...
A tek sve tople rijeci iskovane gorcinom
Kao i gadne osmjehe, i rijeci sam poceo da prezirem
ma kako njezne one bile...
Laz iza lazi se nize kod svakog, otrovni napitak servira
i ceka da ga progutam, o kako ih ne podnosim...
Kako su samo iskrivljeni njihovi govori
Kako se lako otkriju, kako se lako istinom poraze
Polako postajem umoran od svega
Polako se izgleda predajem, polako nestajem
Izgara i u meni sve ono sto bjese...
Najradije bi i ja djavolu dusu prodao
Na svoje lice osmjeh nacrtao, i bio sretan kao i oni
priznajem potajno im se smijem, i u neku ruku divim
a posle mi bude zao...I njih i mene
Samo koga to vise zanima....

20.11.2008.

The last Note

So long dear world
you were kind to me, at times
So long my loved ones
you were there through the rough days
More important, you were there in need.
So long I say to you now,
Although, i loved you with all my heart,
but these troubles,
I just cant cope with anymore
I sure as hell did try
In the end its not worth to live for a lie
For i cant find the truth
And i really did try.
So long my dearest friends
Most of you never let me down
Exceptions there were few,
I still loved you all unconditionally
For you i would give my all
Remember my words left to you
For they are all im leaving behind,
So long my dearest friends
I will miss your smiles,
I will miss them all,
Keep true to one another
Keep on smiling,
It doesnt matter how much it hurts,
So long my dearest one.
I still havent found out your name
So long i say to you
And you dont even know my name
For we havent yet met one another
Your heart will feel thes words,
In them you'll find out who I really am,
So I say my last good bye to all of you now
For I will vanish silently.

21.10.2008.

Tebi.


Cesto u nocima vedrim
Dok tamo daleko spava grad
Uhvatim samoga sebe
Kako zurim ka nebu
Posmatram zvijezde i mjesecinu
Ta meni tako tajanstvena stvorenja
Medj' koje nikada necu dospjeti
Cesto u nocima vedrim
Vidim po koju zvijezdu kako pada
Bas iznad ovog tako ogluhlog grada
I tuga mi prodre kroz grudi
Jer kazu da zivot se jedan tad gasi
A ja samo nijemo posmatram
Taj kratki put svjetlosti
I samo ga pogledom popratim
Vise od tog ja nemogu dati...
A znam samo jedno,
Svaka ta zvijezda sjajna
Sto kao suza iz oka se prolije
Sa sobom potajno odnese
Jedan dio mene...

Cesto nocu dok robovi mirno spe
Ja uhvatim samoga sebe
Kako lutam negdje daleko iznad svih
I cesto nocu dok spavas ti
Ja ti po sjajnoj zvijezdi stihove pisem
Nadajuci se da jedne ces noci
Bas dok bude spavao grad
Ti poslati svoj pogled ka njima
I procitati sta ti moja dusa
U ovom trenutku nezna reci
A sve u nadi
Da jednom dok bude spavao grad
Ti ja cemo se dici iznad svih
I poigrati se sa svoim snovima..

21.10.2008.

Medena Vremena.

Polako godine idu, ustvari lete
nikad mi vrijeme drug nije bilo
uvijek, kao i sad
stoim sa strane i samo posmatram
pogledom samo peratim dan za dan...
i tako prolaze
proljece, ljeto, jesen, zima
bas kao vozovi, dodju budu pa odu
bas kao ljudi, kao istina, kao lazi...
A gdje smo u svemu tome mi?
Gdje sam u svemu tome ja?
Ja stoim zaledjen u vremenu
posmatram tu sjenku
sto nekad bjese covjek
Zaledjen u vremenu gledam
Kako polako ono sto bjese covjek
postade sjenka,
a sjenka se polako gubi,
nestaje, tone u ponore istine
tone sa vremenom u zaborav...
A vjeruj da sjecam se vremena
kad jesen rumena je sjala kao od zlata
i svako proljece ljubav je nosilo sa sobom
a svako ljeto je budilo nade nekad sanjane..
Ah ta zlatna vremena....
i ti svi ljudi koih sad nema
svi su se izgubili, postali sjenke
sto nocu lutaju gradom do beskraja...
Svaka od njih trazi svoj spas, mir,
slobodu, svaka od sjenki
trazi svoj davno odsanjani,
ali ne dovrseni san o sreci...
I sve, bas sve se zavrsi u tome,
u nekom nedovrsenom snu,
ili u nekoj kafani na kraju grada
gdje gresne duse se sastaju,
svaka od njih trazeci put ka sreci...
A ja jos uvijek stoim zakljucan
u okove vremena
Jos uvijek gledam sjenku
kako polako nestaje
kako polako odlazi negdje u daljine...

21.10.2008.

Splete Rijec.


Koliko samo puta pocnem,
a kao da se ne usudim, kao da nesmijem,
boze pa i ovo malo u meni sto ima me izdalo,
Kao da neznam, kao da sam zaboravio,
a znam da nisam, znam da mogu,
samo mi nesto neda nesto me odvraca
Boze koliko emocija, koliko tuge, koliko boli,
koliko gorcine....
Nikad ovako bilo nije,
prije sam svu tugu ostavljao na papir
ispisanu, a potom zaboravljenu,
negdje u nekoj svesci,
pokrivenoj prasinom se krije,
ta tuga od prije,
A sad? Sad vise ni to nemogu
previse se toga naslagalo u meni,
rijeci, puste rijeci i one su me izdale
neumiju vise same od sebe da plove,
a nekad davno su stih za stihom su redale,
proklete nek su te rijeci,
kad ih u pravi trenutak ne izgovaram.
Ova knjiga tuge je vec davno ispisana
nema se tu sta vise reci...
Rijeci su se negdje izgubile, utihle
Djela su postala misli,
misli su postale snovi,
snovi su se pretvorili u prasinu,
i eto tu osta po koi trun,
mada je vidljiv sve manje i manje.
A srce? Ono jadno udara jos uvijek
prati taj neki ritam, vec davno odsvirane pjesme,
Srce samo daje znake da tu je jos uvijek,
da ga ima tu iza neke tamne sjene,
tu u grudima sto svaki dah im je sve tezi...
I tako sve do jednom dok se tezina ne spusti skroz
i srce ce prestati da kuca,
kad taj ostarjeli ritam postane predosadan
tu ce ostati jedan neodsanjani san
jedna nedovrsena rijec
i jedan izgorjeli zivot....
KRAJ....

21.10.2008.

Umiru dobri.

Dabogda crk'o svak' ko valja, i ja uz njih ako im pripadam. Ovaj svijet je previse zao za nas, ovaj svijet podlo podkrada nase misli, potajno nas masakrira. Ti ljudi zli zasluzuju da se razbacuju u svijetu kakvi su i oni, u svijetu poganom bez imalo stida, bez imalo straha, bez imalo nade za sutra. Najradje gledaju tudje, pa makar ono i lose bilo, najradije gledaju u nas prikrivajuci svoje zlom natopljene ruke. Evo vam sad gledajte gledajte oci vam ispale, ja nemam cega da se stidim, ja se od svijeta ne krijem. Ja svoje breme tuge na svoim ledjima nosim i ne gledam u tudje, a vi evo, evo pogledajte vama cu otvoriti tu vrecu tuge pa ubodite vase oci u nju, samo cu reci ovo, i vas ista ce sudbina sresti tamo negdje na putu ka ponoru, tamo ce vas dokrajciti. Tad ce i vama film tuge pred ocima da sjevne, bas tad ce vas stici sve rijeci lazima okovane. Vasa zavist ce vam najbolji drug biti, vase zle misli ce biti mac po kojem ce te hoditi, vase lazi ce vam biti svjedoci. I tad kad pred sobom budete stali svako zlo ce te suzom i krvlju platiti, za svaku losu rijec vjekovima ce te patiti, za svaku prosutu laz bosim nogama po zaru krociti. Eto bas tad ce te zavapiti za svoju proslost se zgrabiti, svoim ponosom ce te se hvaliti, a on ce vam se iz daleka smijati jer ga nikad niste ni imali a sad se za njeg drzite. Prokleti da ste vi prokleti, tuzni su svi vasi koraci samo sto ste im ledja okrenuli pa niko od vas to i nevidi.
 Dabogda crk'o i posljednji fanatik zaljubljeni, posljenji sanjar, koi vec odavno lebdi tamo u nekim daljinama gdje behari su uvijek u cvatu. Ovaj svijet nas ne zasluzuje, ovaj svijet nas ne podnosi, ovaj svijet nije spreman za nas. Previse smo mi za njih, a premalo za svoj mali svijet. Taj mali svjet skovan od snova u kojem cemo uzivati, u kojem cemo se na glas smijati u kojem cemo vjecno zivjeti...

21.10.2008.

Kapak

I kazu rodis se jednom, i zivis samo jednom, i tu si gdje jesi, tu i legnes pod zemlju...
I kazu da da se zivi sretno da se uziva, da se voli bez prezira, i kazu...
I kazu da uvijek srce vuce proslost, da ga zove k sebi, da ga vuce nazad u ponor...
I kazu, i jos kazu, ah samo neka pricaju znam da lazu, znam nesto mi govori
Nesto mi govori nevjeruj im, na padaj na te zle rijeci, ne lijepi se za njih
Al dzaba, dzaba mi pricaju sve te price, dzaba me tjese, djaba me progone
Kazem ti dzaba im sve to svi ti mamci sve te prevare...
I jedni i drugi samo pucaju u prazno, oni oni me neznaju...
Neznaju ovu dusu, ovaj bol, ovaj zli duh, ovo nesto sto se uvuklo u mene...
Neznaju da ih nemogu da cujem, neznaju da ih nesmijem da cujem...
Neznaju i neka i netreba da znaju, nisu oni jos dorasli za to...
I nek mi govore o proslosti, i neka me vuku k njoj, i neka mi pricaju bajke
I neka mi podvaljuju zle misli, i neka, neka ih nemogu im nista, nisam ja takav...
Nisam ja zao kao oni, nisam i nemogu biti, ja to neznam, ja to necu, ja to nesmijem
Ovdje sam, evo bas tu...
Ne nisam na kraju price, a i kako bih bio kad je nisam ni poceo...
Ustvari ja ovdje pocinjem ja ovdje trazim oslonac...Nema mi druge...
Ne nisam ovdje svojom voljom, tu su me doveli tu su mi korjene zakopali,
Eto bas tu,  prokleti da su korjeni koi uzese maha i zarise se u dubine
Ovo samo dusa moja zbori, valjda joj popizdilo, valjda joj prekipilo drzati sve
valjda je sve to za ovaj put, valjda nastavit ce se....
16.10.2008.

Slika Zivota

Za stare dane
Kako si moja proslosti?
Vec dugo te vidio nisam,
u onom tvom starom ruhu sa osmjehom.
Reci
Cemu taj tuzni pogled,
dali te zivot muci?
Vidim ti bore na licu,
Cesto uplakane oci.

Eh moja proslosti!
Sta se desilo s tobom
Sta se to desilo sa nama?
Samo si digla ruke , nisi rekla ni zbogom.
Mozda te muce price
mozda te proganjaju sjete
al' budi cvrsto bice
moja proslosti
Stavi osmjeh na lice
moja si proslost nevolim tuzna da budes
Izbrisi boli sa lica,
skloni s obraza suze.


Kako sam pogresna osoba za zivot
sam sebe prezirem
sve pogresne korake svoje predosjetim
Moja sjenka je moj bol
u stopu me uvijek prati
cak i kad krene na bolje
ja se nazad vratim.
Zakoraci u ovo sto zovem zivot
udji u dvorac bolova
osjeti kako gorcina je teska
cak teza i od olova
Moje tijelo je klonulo
pred kraljicom bola se poklonilo
moje su maste razorene
moj ponos rasut na svim stranama svijeta
Ostao je kostur od bola
i suze koje kad teku bole

Nemogu dalje da idem
nemogu nesmijem
zakoraci u dvorac bolova
jer ja iz njega nesmijem
prica te moje mladosti
tuga za tugom bez radosti
suza za suzom bez osmjeha
gorcinom dusu zalivam
I znam da bas ruzno zvuci
ova prica pogana
ali ja drugacije neznam
zelja se u meni izgubila
zakoraci u moj zivot
u ove dvore bolova
proviri bar na tren
pogledaj kako zivi dusa bolesna
pa cu te posle da upitam
jeli ispricana prica istina
nemogu dalje da idem
neznam neumijem, daj pusti me
zakoraci u dvorac bolova
jer ja iz njega nesmijem
prica te moje mladosti tuga za tugom bez radosti
suza za suzom bez osmjeha
bora uz boru se izrodila
ova kosa mi osjedila
ovo srce vise ne kuca
ova dusa je izlapila
iz tromog tijela se izselila
a znam bas sve sto se desava
zato me boli zato me slama
svaka bora nastala
svaki osmjeh sto propustam
svaka suza pustena
a ja stoim kao ukopan
dok lete dani i godine
stanite vjetrovi prejaki
zaustavite ruke vremena....


Date 15/10/08 OD-3/28/07

15.10.2008.

Sjenka Noci


Lagano odmicu sati, ponoc je davno prosla
Napolju kisa polako pada, magla je,
Poneka svjetiljka jos uvijek kao svitac
Osvjetljuje mokre pute, pusto je
Nesto kao u horror filmu nigdje nikoga
Tek poneko auto u daljini osvijetli sporedne ulice
Nigdje glasa, osim trapata kapi kise
Sto se na beton skrasi, I nista vise
Boze koja samoca, u kosti ulijeva strah
A sat I dalje zurno odbraja minute na ruci jedne sjenke
Koja zurno kroci negdje u daljine
Taj put bez povratka, ti koraci
Sto zurno hode pred otkucajima kazaljki
Samo ovaj put nedovoljno brzo
U ovoj mrkloj noci negdje tamo u magli
Kisa ce da zatre sve tragove
Kisa ce da opera sve plocnike,
Koima ranije hodise neki tamo neznani tragovi
Koi su zurili kao I sjenka
A kazaljke I dalje hrle do sljedeceg otkucaja
Skoro I zora ce…
Negdje tamo u daljini tracak svjetlosti se nazire
Skoro ce valjda biti tu
Samo jos jedan otkucaj I evo pjetlova
Oni uvijek donesu srecu posle ovakve tmine
Sjenka I dalje neumorno kroci…
Jos uvijek hrli, negdje u daljini da se skrasi
Tamo negdje u tamni dio dana
Sve do sljedece noci, kad bitka pocinje opet
Kazaljke sat ace opet da hrle ka zvonu
Dok ih sjenka u stopu prati…

Date 15/10/08  OD-4/5/08


Stariji postovi




KALENDAR



MOJI PRIJATELJI

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
tisina svira
Unga
Mijenjaj dilera!
» tvoja originalna vrsta heroina ;;♥
DADO_SPORT_NEWS
F.K.Zeljeznicar
badblackgirl
♥ қяaŁjica
Sve o fudbalu....
backgrounds
Tuga nam je domovina
... Best Friends Forever ... <3
više...





Zakoraci u moju Dušu...

Kako sam pogresna osoba za zivot
sam sebe prezirem
sve pogresne korake svoje predosjetim
Moja sjenka je moj bol
u stopu me uvijek prati
cak i kad krene na bolje
ja se nazad vratim.
Zakoraci u ovo sto zovem zivot
udji u dvorac bolova
osjeti kako gorcina je teska
cak teza i od olova
Moje tijelo je klonulo
pred kraljicom bola se poklonilo
moje su maste razorene
moj ponos rasut na svim stranama svijeta
Ostao je kostur od bola
i suze koje kad teku bole
Nemogu dalje da idem
nemogu nesmijem
zakoraci u dvorac bolova
jer ja iz njega nesmijem
prica te moje mladosti
tuga za tugom bez radosti
suza za suzom bez osmjeha
gorcinom dusu zalivam
I znam da bas ruzno zvuci
ova prica pogana
ali ja drugacije neznam
zelja se u meni izgubila
zakoraci u moj zivot
u ove dvore bolova
proviri bar na tren
pogledaj kako zivi dusa bolesna
pa cu te posle da upitam
jeli ispricana prica istina
nemogu dalje da idem
neznam neumijem, daj pusti me
zakoraci u dvorac bolova
jer ja iz njega nesmijem
prica te moje mladosti
tuga za tugom bez radosti
suza za suzom bez osmjeha
bora uz boru se izrodila
ova kosa mi osjedila
ovo srce vise ne kuca
ova dusa je izlapila
iz tromog tijela se izselila
a znam bas sve sto se desava
zato me boli zato me slama
svaka bora nastala
svaki osmjeh sto propustam
svaka suza pustena
a ja stoim kao ukopan
dok lete dani i godine
stanite vjetrovi prejaki
zaustavite ruke vremena....










Slika Zivota

za stare dane
Kako si moja proslosti?
Vec dugo te vidio nisam,
u onom tvom starom ruhu sa osmjehom.
Reci
Cemu taj tuzni pogled,
dali te zivot muci?
Vidim ti bore na licu,
Cesto uplakane oci.

Eh moja proslosti!
Sta se desilo s tobom
Sta se to desilo sa nama?
Samo si digla ruke , nisi rekla ni zbogom.
Mozda te muce price
mozda te proganjaju sjete
al' budi cvrsto bice
moja proslosti
Stavi osmjeh na lice
moja si proslost nevolim tuzna da budes
Izbrisi boli sa lica,
skloni s obraza suze.


Kako sam pogresna osoba za zivot
sam sebe prezirem
sve pogresne korake svoje predosjetim
Moja sjenka je moj bol
u stopu me uvijek prati
cak i kad krene na bolje
ja se nazad vratim.
Zakoraci u ovo sto zovem zivot
udji u dvorac bolova
osjeti kako gorcina je teska
cak teza i od olova
Moje tijelo je klonulo
pred kraljicom bola se poklonilo
moje su maste razorene
moj ponos rasut na svim stranama svijeta
Ostao je kostur od bola
i suze koje kad teku bole

Nemogu dalje da idem
nemogu nesmijem
zakoraci u dvorac bolova
jer ja iz njega nesmijem
prica te moje mladosti
tuga za tugom bez radosti
suza za suzom bez osmjeha
gorcinom dusu zalivam
I znam da bas ruzno zvuci
ova prica pogana
ali ja drugacije neznam
zelja se u meni izgubila
zakoraci u moj zivot
u ove dvore bolova
proviri bar na tren
pogledaj kako zivi dusa bolesna
pa cu te posle da upitam
jeli ispricana prica istina
nemogu dalje da idem
neznam neumijem, daj pusti me
zakoraci u dvorac bolova
jer ja iz njega nesmijem
prica te moje mladosti tuga za tugom bez radosti
suza za suzom bez osmjeha
bora uz boru se izrodila
ova kosa mi osjedila
ovo srce vise ne kuca
ova dusa je izlapila
iz tromog tijela se izselila
a znam bas sve sto se desava
zato me boli zato me slama
svaka bora nastala
svaki osmjeh sto propustam
svaka suza pustena
a ja stoim kao ukopan
dok lete dani i godine
stanite vjetrovi prejaki
zaustavite ruke vremena...









BROJAČ POSJETA

5897